petak, 19. listopada 2012.

KRONIKA JEDNEGA MIERANJA



" 'Zrno pšenice mora umrijeti da bi urodilo plodom iIi tako nekako..."
Samo to  je uspel napisati u svojem denešnjem blogu Drmator.
"Drmator"- to mu ni ime.
Pravo mu je ime Radnik. "Just Worker"- kak voli ispravlati one koji su ga oslovlavali Mr. Worker.
Na poslu ga je dočekala poruka ispisana na računalu. Prek celega ekrana. U Notepadu. Z fontom Arial. Veličina slova 20. Pisalo je pri vrvu ekrana:
"Worker is obsolete."
("Radnik je zastarel.")
***
Prva stvar koju je trebal primetiti ovaj građan Združene Državi je da su vulice bile puste kak Kalahari u sušno doba.
On se je spremil na posel u (kak to on voli reći) normalno doba. Dopelal se je na posel u vobičajeno doba. Ali...
Ulice su bile prazne kak žep vašega autora.
ON? On to ni primetil. Bil je preveć zauzet s tem da dojde na posel v normale.
Fierma? Fierma je bila još praznija. Ni miši, normalni, vobičajeni stanovniki njegve ferme nisu stanovali tam. (Onih par je pokrepalo z misterioznum smrti).
Ali glupi Worker ni niš skužil. On si je sel v svoj boks v sedam i pedesetpet i čekal punih osam.
"Kaj im to znači da sem zastarel?! Suvišen morti. Ali zastarel nikak. Žalil se bum Glavnemu!"
No, Glavni je denes jutro imal drugega posla. Moral je pod hitno NESTATI.
Kam?
To niko još ni znal v tem času.

Nema komentara:

Objavi komentar