petak, 30. svibnja 2014.

Na vrati se pojaviju ostali.


„De ste, ekipa za očevid? Idemo v akciju.“
„Kakvu akciju?“ pita ga Blaža.
Radnik im v kratkemi crtami ispripovieda kaj je doznal od Monitora.
„Možemo u akciju.“ javi se Žac. „Ali samo prije da nešto prigrizemo. Ima još nečega za jelo u frižideru u kuhinji.“
„Znači vrata od kunje zaklenuta?“ zanimalo je Lika.
„Zašto?“
„Da se ovaj tvoj idiotski frendek pak ne zaleti vrata!“
Frajno: „Otprdi, Lik!“
„Dobro, dobro. Nebumo se svadilii!“ proba je pomeriti Worker. „Moramo biti složni će želimo da ovo uspie.“
„Živo me zanima de je naša navodno zajednička mama mene ostavila. I kada.“
Odma po rođejnu te je dala na posvojejne tvemi sad pokojnemi roditeli.
„Teško mi je v to povierovati. Kak zgledi Lepatulek, Worker?“
„Kak jen od sedam patulkov iz crtića 'Snegulica i sedam patulkov'.“
„Koji od njih?“
„Učo.“
„Ja se z tobum nem ošikaval…“
„Da?“
„Ali si na probnem roku za potencijalnega mega brata.“
„Ovo se skup zvuči neverojatno; kak da smo si na droge, ali… ali… ja, ja mislim da bi mi ti mogel biti brat. Evo ruka, buraz!“
 Rukujeju se njih dva. Na njiove ruke v rukovajnu ruku dene i Želko. Pa Blaža. I konačno Franc. Odjemput pukne šajba na oknu i uleti na pod nekaj plenato.
„Izlazite svi van!“ čuje se vikajne odzvan.
„Suzavac! Otkriveni smo! Svi na hodnik!“
Na odniku su je već čekali dva Šari. Pod pretnum oružja su je stirali van i ravno u maricu.
„Vozite ih na Z…!“ čulo se iz van. „Mi ćemo se pobrinuti za onu izvanzemaljsku tehnologiju.“
Oko je po tem Monitora se zablesnulo i nestal je.
„Djeluju mi odsutno ovi vojnici.“ šepne Želac da ga v kabine ne čujeju.
Ostali se složiju ž nem.
„Tišina tamo iza! Morate biti evakuirani!“
Za desetek minot je marica došla u park Z…

četvrtak, 29. svibnja 2014.

„Dojavili su tvoji iz orbite, jel?“



Da. On njih dobivam puno podatkov.
„Oni su ti rekli da AMH emitera iz repa od kojna onega rvatskega velikega šefa?“
Da, iz repa od kojna bana Jelačića. U Velegradu je AMH. Prek kipa je povezan ze sateliti koji šeleju signal po cielem svietu. Tak su si ostali ludi v sabiernemi središći. Si osim vas pet. I Šare koji čuvaju stražu u centri i dve ophodne v Velegradu koji išćeju vas.
„Kolko ludi je v ophodnami?“
Po dva čovieka u dva vojna afta.
„Jel nas buju našli?“
Ne sigurno dok ne krenete v akciju. A onda riskerate da vas najdeju.
„Jel ima sigurniji put do tega placa?“
Odite čez vulicu paralelnu Aleje B… (B… cestu) do V…. U V… skrenete v Gorne V…, pa onda čez brege do katedrale na K…, de se bute sparkerali. Od tam se spustete na plac.
„Ček  malo…! Ti oćeš reći da je ova Godforsaken mala zemla središće velike svietske urote?!?!?!“
Uprav ti to pripoviedam! Svietski generali su merely samo sluge svemi rvatskemi kolegami.
„Ja nem zapamtil put.“
Bez brige- ja imam i funkciju GPS-a vugrajenu v sebe.
„Kak to da ja znam rvatski?! I to još k temu kajkavski govor?“
Lik ti je brat blizanec.
„Nemre biti! Ja nikad dosad nis bil v Rvatske!“
Daj da ti objasnim. Pratili smo tvoj život na aplikacije našega komputora kaj ju zovemo „Lenta vremena“. Tvoji roditeli su te posvojili.
„Ni to nemre biti!“
Prie tega si živel tri lieta ze svojum mamum Rvaticum.
„Siećal bi se tega da je tak.“
Siećaš se Lepatulka?
„To je ona moja gumena igračka kaj sem imal dok sem bil mali. Lepatulek je sad na mem radnem miestu, v mem boksu. On me podseća na moje pokojne starce. Kakve to veze ima z bilo čem?“
Lepatulka tu je kupila tva mama. Jednega tebe. Jednega tvemu bratu. To je jedino kaj vam je ostalo od vaše mame. Kad te ostavila v kinderbetu na ižnem pragu tvoje posvojene roditelov, bil si ošiknul Lepatulka i blaženo si spal. Za dve minote je došel z posla tvoj tata i zel te v ižu.
Radniku su v tem času suze zamutile pogled.
„De je moja mama? Zakaj me je ostavila?“
Ona te gledi z orbite. I ponosna je na tebe kaj si tak hrabro zdržal zrake AZMH!
„Ona je v svemirskem brodu?“
Da. Tak je.

utorak, 27. svibnja 2014.

„Znači, Šari su korumperani.“


Ne si. Samo generali. Oni su podvalili foru svemi podrejenemi da vas oćemo pojesti.
„A de je narod?“
V sabirnemi centri.
„V logori?“
„Radnik, idem spat. Naj nekaj zaribati.“
Bez brige. Nemre niš zaribati- ja ga kontroleram.
„Sigurno?“
Ne beri brigu! Laka ti noć, kolko god da kratko trajala.
„Kaj je narod v logori?“
Ni. Nisu tak glupi. Narod je prosvietjen. Brzo bi se pobunil i zvrgnul generale z vlasti da su ga deli v logore. Deli su je v velike sportske dvorane, stadione i kina. A ko ni tam stal, taj je v nekem od šatorske naseli na ravnicami svieta.
„Pa kaj su narod ovce da su se dali tam zbuksati?!?!“
Upotrebili su AMH!
„Kaj ti je pak to?!“
Aparat za masovnu hipnozu.
„Kaj ti je pak to? To si zmislil.“
Nis. Znaš zakaj vas Šari v ophodnami nisu skužili?
„NE! Presvietli me.“
I oni su hipnotizerani.
„Taj narod treba jesti i piti.“
Narod spi. Od čera navečer.
„Isus Krist! Pa ja nis videl nikega na putu do sim!“
A, došlo ti je do mozga!
„Kak sem tek sad skužil?!“
Hipno-vali se emiteraju na niske frekvencije širom svieta. Ti si donekle imun na njih. Tek zato te nisu zeli v sabirno središće. I zato su te tvoji kompići uspeli kontakterati… Dobro... ja sem im rekel za te.

ponedjeljak, 26. svibnja 2014.

Za tem spukne kabel za napajajne iz Monitora:

„To nam ne treba. Reci M., kak dugo trebaju ovi tri spati da se dobro odmoriju?“ (Ovi su baš u taj čas zišli z tuša i zalegli.)
Bum vam ja rekel kad da je zbudite. Vidite ovaj televizor v kutu do prozora? Ispod njega je DVD uređaj. I njegov dalinec?
„Da.“ veliju oni jednoglasno.
Dajte mi taj dalinec.
„Kak da ti ga damo?“ pita ga Lik.
Otpri poklopec na mojem vrvu i ftekni ga nutra.
„Zakaj to delamo?“
Zato da bi ga konfigureral za pauzerajne Šare.
Lika ga posluša. Kad je otprl poklopček, pokazal se otvor v koji je del dalinec. Z otvora se zasvećukalo.
Dobro je. To je to.
„A čemu to služi?“
Usmeriš prema vojniku, pritineš gumb za pauzu i on se paralizera. Pri tem zgubi pamćejne
od minote prie tega časa pa do časa kad se opet pokrene.
„Kak dugo to deluje?“
Minotu.
„A če je vojnik v aftu?“
I afto se isti čas pauzera. Ili bilo koje drugo vozilo po tem pitajnu. Kamion, tenk, helikopter, avion ili brod.

 Radnik dene dalinec žep.
„Kakva je situacija v drugemi državami, v svietu?“
To vam je, dieca draga, svetski vojni puč.“
„Jezuš Kristuš! A zakaj?“
Vojska svieta misli da moj narod koristi ljude za ranu.
„Kakov sad tvoj narod?“
Principi je ime moje gospodarov. Mi smo došli iz svemira. Naši brodi kružiju po Zemline orbite.“
„Zakaj bi mi pomagali svemirci da pokoriju Zemlu? Fakat si glup!“
Principi znaju ko ste i de ste. Kaj misliš da vam već ne bi nekaj zlo činili da oćeju?
„Pa da! Nas koristite da skršimo otpor vam. Mi smo vaše marionete.“
Netočno! Naše naoružajne more uništiti Zemlu dok si rekel keks. Ali nam ne pada na pamet da to napravimo!
„Zato kaj nas oćete pojesti!!“
„Tijo budi, Radnik! Ja mu verujem da imaju dobre namere.“
„Ti mu veruješ?! Ti si glup.“