14.

 Niko ni ni slutil da bu tak jako puknulo. Samo se je zables'nulo. Bregaz se je poravnal. Čudna, glupa igra rieči... Si su postali flat. Egal. Preživieli:

• Mali žuti Filip Paukovec. 
• Mala žuta Tanja Borić iz Svetog Juraja, njegova frendica.

Njezino četvero djece: 

• Valter Luetić (5). 
• Marija Luetić (7). 
• Darko Jelačic (12). 
• Pavao Zvonimir Jelačic (15).

 (Ni g. Jelačic, ni g. Luetić nisu imali sreće. Obojica su pepeo i prah...)

 Sveti Juraj je sja u izmaglici. Danas u jutro, s prvim suncem.

 "Ah, baš je zaku'rilo ovo jutro." započne razgovor Filip.

 "Budi sretan što smo svi plavi- i ti, i ja..."

 "... I tvoji juniori- pravi arijevci."

 Ona ga zreže nežno: "Bar su izvana- 'tvoji'."

 Svo se šestero nasmijaše slatko.

 "Znaš" zaključi ona podržavajući ga: "Izgleda da su se tvoje male vizijice-  ostvarile..."

 "Bubanj što zveči...!" odvrati on na njenu opasku.

 "Da, da- ljubav jedino preživljava."

 "Juniorka! Sad si dost punolietna za samostalno kupusajne." 

 "Da, tata." namigne pequena vragolasto.

 "Kad te ja klopim..." 

 "Dooobro- striček Fil!"

 "To je bolje... 'Milo diete'?"

 "Valter is the name, oncle F."

 "Da, malo gemišteraj English i Francais."

 "To je sve izjednačeno" javi se nadobudno perjanica podmlatka, PZJ. "Sad svi imaju flat-rate."

 "Tebe je tva mamica teško imala, sinek!"

 "Mama, zašto se Filip i Pavo opet svađaju?!"

 "Zato da bi ti imal kaj pi'tati!!"

"To ti je tak'. Alfa i mladi mužjak. Uvijek bilo i bit će."

***

Ništa mu nije bilo jasno. Ali odlučio je nastaviti pripovijedati...

13.

 "Od dosade života izbijaju mi prištevi. Ovo je nemoguć život! Ne veži se ni za što. Sve će proći. Sve je prolazno... Ne moraš raditi- ništa. Ne misli- ništa. Ionako ćeš umrijeti- kao i oni koji rade. U radu je propast."
 Uvijek je tako mislio Robot 3. I mislio je da je čovjek. Ali ti i takvi su davno,  davno nestali. Roboti im liče kao jaje jajetu, iznutra i izvana, no tu svaka sličnost prestaje. Roboti nemaju duha.

 "Nisu ga ni ljudi imali, ali morali su nešto izmisliti, ne bi li stvorili neki smisao." oduvijek je mislio Robot 0.

 On je neki "nad-robot", neokrunjeni car svih robota. To samo on zna. Svima drugima on je samo čovjek. U suštini- robot.

 Kretanje je oduzeto svima osim Nuli. Kretanje se događa samo u glavama. Pardon, u mozgovima. Mozgovi su u trupovima, mada svi misle da su u glavama.

 U glavama su samo senzori za vid i sluh. Svijet ni na što ne miriše. Nema okusa. Sve je to jedna velika kaša od metala. Kao tekući Terminator.

 Nema granice između jednoga robota i drugog. Svi su oni čvrsto i gusto povezani među sobom.

 Svaki od njih nešto sanja. Budi se između dahova pročišćenja, koji se događaju jednom u dvadeset i četiri sata. Dah desalinizacije. Dug nepomičan korak kroz prostranstvo svijesti. Opet dah... I tako dalje.

 "Titram" kaže Robot 3 "Popravi mi sliku. Molim Te, Bože." I slika bi popravljena.

 Radio ponavlja 398398. emisiju.

"Shuffle" reče Trojka. Na ekranu mu se stvori drevni afrički bubnjar. Tapam. Tapa- tapa- tapa, ta-pam!

 "Ne pomaže" pomisli 3. "Krivo su me naučili u školi. Treba se, pretpostavljam (nakon 88. pokušaja) prepustiti- da mračne misli same odu..."

 Otvori zatim "Argentina- Hrvatska" emisija 2006., drugi put. Zabije 2 gola i sruši se nasred travnjaka.

 "Stvoritelju, pomozi mi!" zavapi 3.
 "Pokaj se za svoj grijeh oholosti." začuje se iz etera glas Nule.
 "Ne mogu- to me jedino održava na životu! Svi ponizni su već na groblju." (Što će reći: na odlagalištu.) "Ne želim sve zaboraviti u reinkarnaciji!!"(Reciklaži.) "Svi smo mi tako otuđeni i nepovezani. Ne želim još i ja dodatno pridonositi neskladu i entropiji..."
 Tada ga Nulić oštro prekine:
 "Nije istina! Svi smo mi jedno. Svi smo mi ljudi, jedini produhovljeni u svemiru. Mi vladamo. Ni jeli, ni pili. Tko si TI- da se suprotstavljaš tome!? Tvoj um je premalen da sve to pojmi. Tvoj mozak je preslab da tvori kreativne misli i slike, Odustani dok se nisam naljutio na tebe" zagrmi.
 U glavi Robota 3 nešto kvrcnu, on štucne i zaglavinja. Vrtoglavom se brzinom sjuri naglavce u bezdan; lamačući rukama i nogama.
 "Ne opet!" pomisli posljednjim naporom volje...
 Nekada su živjeli u skladu ljudi, Bog i roboti. No, nešto se čudno počelo događati s ljudima nekih stotinu i pedeset godina otkako su stvorili robote na svoju sliku i priliku. Počeli su trunuti (namah i istovremeno) i nestajati s lica Zemlje i ostalih planeta i zvjezdanih postaja.
 Roboti još nisu stvorili svijest o sebi kao robotima, umjetno stvorenima i po tome različitima od ljudi. Ubrzo je pukao glas da su ti roboti-ljudi otišli na groblje-odlagalište da se reinkarniraju (recikliraju).
 Jedini robot koji je znao da je tek robot, a ne čovjek bio je Robot Nula, prototip čovjekolikog robota. Preuzeo je vlast kao Bog među robotima. Iskoristio je priliku da se ustoliči kao "Tvorac", budući da je dotični nestao sa posljednjim čovjekom. 

***

 Berislav Ljubić se trzne! Probudi se u svojoj sobi u kući gdje je odrastao. Ima 50 godina. Prijenosnik je bio upaljen. Kreće s novom pričom.

12.

 Želio sam napisati priču, ali nikad nije bila dovoljno dobra.
 Počinjala je niotkuda, završavala je nigdje.
 Pa gdje je ta priča? Gdje priče rastu? (Kad bih znao...)

 Reci, pričo, (u stotom pokušaju): kako se zoveš?
 "Ja sam priča. Počinjem u jednom gradu. U ulici nepoznatih junaka."
 Jesam li ja u tebi?
 "Nisi. Ti si živ i dosadan! Priče su uzbudljive, i ti, kao takav, ne možeš biti u meni.
 Ja sam priča o caru. Sasvim  običnom caru. Caru bez carevine. Takvi su postali moderni u prošlom stoljeću.
 Za cara je vrhunsko postignuće- ljubav."
 Kakav glup car. Umjesto da traži denacionalizaciju nekadašnje obiteljske imovine- on traži- ljubav?! Kakav glupan. Ljubav je isto toliko nepostojeća koliko i Bog.
 "Car je na Sarusu. To je njegov rodni planet. Tamo je rođen. Tamo će (po svoj prilici) i umrijeti. Car je jedini svoje vrste na planetu Sarus i prilično je usamljen (preblago rečeno). Kad je pretposljednji Sarušanin umro, pomisli Kex (naš car), da bi se mogao dobro zabaviti. I prvo što je napravio, o tome je oduvijek sanjao-proglasio se carem. Pravi pravcati car sam- pomisli. Ne samo da imam carstvo kojim vladam, već cijeli planet Sarus. Zatim shvati da neće imati problema sa neposlušnim podanicima. Ta oni su- samo biljke: cvijeće, salata i ostale biljčetine. Sve ga slušaju- toliko je uspješan kao car.
 Ako se koja od zelenjava (koje na njegovom planetu imaju dušu i govore) odluči na građanski neposluh; on će je pripremiti za jelo (sve su jestive i ukusne) i smazati.

***

Napiše ovo i zaspi.

***

Probudi se...  pogleda na ručni sat. Sat pokazivaše 20,59. (A mogao se je zakleti da je blizu zora...!). Primi se posla i počne opet pisati.