„Bez brige! Ja te
bum vodil korak po korak. A osim tega- ja se ne kvarim. Ne kvarim. Ne kvarim.
Ne kvarim.“
„Ne-mo-gu-će! Kaj baš sad da se pokvari!? Senjator, zvadi
Broja Dva iz zatvora.“
„Nemoguće! Samo
Broj Dva ima te ovlasti.“
„Broj Dva, jel me čuješ? Ak me čuješ- zidi iz zatvora.“
Čulo se samo
zujanje na radio-veze. Broj Dva ga ni mogel čuti- radio-veze su se pokvarile. Si Principi osim Broja Jen i Dva,
vuklučujući i Veliko vieće je spojeno na Senjator. Si Zemlani su priklučeni na
Senjator. Lucidno senjajne je isklučeno.
„Neš ti nepouzdane tehnologije. Broj Dva me je… nas je,
se skupa, liepo uvalil ze svojem strojom! Kaj da dielam? Da molim Boga da mi
pomore? Već se 98 liet niko ne moli Stvoritelu. On je postal suvišen- pa mi smo
moćna rasa. Ili ga još trebamo? Stvoritel, prosim te, pomozi mi.“
Na to se pojavi misel Marijane Stroyni na ekranu Senjatora: „Ja te
čujem, Broj Jedan.“
„Kak si samo premostila kvar Senjatora?!“
„Ne znam kako. Ali
jesam.“
„Kolko si vpućena v situaciju?“
Marijana veli mu kaj se zna. V biti- se kaj i on zna.
„Znači- Broj Dva je
moj tata?“
„Tak je Senjator rekel prie nek se pokvaril.“
„Oduvijek sanjam
lucidne snove zato jer sam i sama začeta u jednom takvom snu.“
„More biti da je tak. Jesi budna? Ili još spiš?“
„Još sam u dubokom
snu.“
„Pa kak mi onda moreš pomoći?! Nima šanse da mi pomoreš!“
Nema komentara:
Objavi komentar