Niko ni ni slutil da bu tak jako puknulo. Samo se je zables'nulo. Bregaz se je poravnal. Čudna, glupa igra rieči... Si su postali flat. Egal. Preživieli:
- Mali žuti Filip Paukovec.
- Mala žuta Tanja Borić iz Svetog Juraja, njegova frendica.
- Valter Luetić (5).
- Marija Luetić (7).
- Darko Jelačic (12).
- Pavao Zvonimir Jelačic (15).
(Ni g. Jelačic, ni g. Luetić nisu imali sreće. Obojica su pepeo i prah...)
Sveti Juraj je sja u izmaglici. Danas u jutro, s prvim suncem.
"Ah, baš je zaku'rilo ovo jutro." započne razgovor Filip.
"Budi sretan što smo svi plavi- i ti, i ja..."
"... I tvoji juniori- pravi arijevci."
Ona ga zreže nežno: "Bar su izvana- 'tvoji'."
Svo se šestero nasmijaše slatko.
"Znaš" zaključi ona podržavajući ga: "Izgleda da su se tvoje male vizijice- ostvarile..."
"Bubanj što zveči...!" odvrati on na njenu opasku.
"Da, da- ljubav jedino preživljava."
"Juniorka! Sad si dost punolietna za samostalno kupusajne."
"Da, tata." namigne pequena vragolasto.
"Kad te ja klopim..."
"Dooobro- striček Fil!"
"To je bolje... 'Milo diete'?"
"Valter is the name, oncle F."
"Da, malo gemišteraj English i Francais."
"To je sve izjednačeno" javi se nadobudno perjanica podmlatka, PZJ. "Sad svi imaju flat-rate."
"Tebe je tva mamica teško imala, sinek!"
"Mama, zašto se Filip i Pavo opet svađaju?!"
"Zato da bi ti imal kaj pi'tati!!"
"To ti je tak'. Alfa i mladi mužjak. Uvijek bilo i bit će."
***
Ništa mu nije bilo jasno. Ali odlučio je nastaviti pripovijedati...
Nema komentara:
Objavi komentar