Mrzim nedjelju. Ona me podsjeća na ponedjeljak, naj depresivniji dan u tjednu. Ja, B.Lj., mogao bih reći da bojim se života. Sad kad sam na Trećem odjelu Psihijatrijske bolnice "Sv. Jakov", na otočiću Sveti Jakov; tek sada mogu reći da imam pojačanu sklonost paničnim napadima. Baka Katica, pokoj joj duši, uvijek mi je govorila da ću umrijeti od straha. Jedino je ona primjećivala da se bojim svega u svom (tada malom) životu.
Baka me je tako jako voljela da se to ne može opisati. Baka je umrla u ponedjeljak. U podne. Pripremila se za smrt na Dan Gospodnji.
"Sina" rekla mi je "ja bum zutra mrla."
Legla u krevet. Prekrižila prste ruku na prsima. Sklopila oči. (Imala je fakat osjećaj za dramu...)
"Baka!" zavapih glasno "naj mi još mrieti. Premlada si za to!! Ja te još trebam."
"Sina! vikne ona s kreveta "Tu nima pomoći- ja bum zutra odapela z papki. Ni ti, ni ja, ni niko drugi nemre to spriečiti. Zutra je šlus za me."
"Baba, jel da se šališ z menum?Jel da bedaka delaš z mene?!" pokušah ju nekako spriječiti u njenom ludom naumu.
"Ne!" sreže me ona odlučno "Zutra je fajrunt z menum."
Briznem u plač i odjurim kući. Mama je bila u štali i dojila kravu.
"Mama, mama...!" zbrejkam se.
"Kaj si se zadijal tak!? Kaj nemreš normalno oditi, nogu za nogum?"
"Baba, mama..." opet ja...
"Kaj baba, mamaš... Daj normalno reci kaj je. Kaj te si vragi natiravaju?" reče ona meni ne ispuaštajući vime iz ruku.
"Mama, baba bu mrla..."
"Je, bu. Jednega liepega dana. Al (na našu nesreću) ne bu to još denes!! Ha, ha! Te sreće nismo..."
"Ne denes... zutra bu mrla!"
"Daj ne nori! Moja svekrva bedaka dela od tebe. Na, bedak..." Naglo odloži dižu na stranu, izvan dohvata krave. Digne se sa stoličice i uhvati me za uho. Vukući me za uho, dođe sa mnom baki Katici: "Kaj je stara?! Čujem da buš mrla!" Pusti mi uho. "Of tu mi je donesel sriećnu viest..."
"Isus je donesel Radosnu viest... al na vašu žalost- ja bi se pomalo otputila na onaj sviet- če ti, ma sneja, nimaš niš protiv."
"O ne, ne! Nimam niš protiv tega kaj bum te se riešila. Ali nemrete (če se ja f to imalo razmim) po narudžbe mrieti."
"Ni to vola ma... to tak Bogek oće. A sad mi vužgi svieću, sneja."
Baš se uto mrak spusti.
"Pusti me da na mieru sklopim svoje umorne oči.
"Aaameeeen! Boooogu faalaa."
Drugi dan baka Katica pusti moju ruku na znak zvona župne crkve koje označava podne.
Baka me je tako jako voljela da se to ne može opisati. Baka je umrla u ponedjeljak. U podne. Pripremila se za smrt na Dan Gospodnji.
"Sina" rekla mi je "ja bum zutra mrla."
Legla u krevet. Prekrižila prste ruku na prsima. Sklopila oči. (Imala je fakat osjećaj za dramu...)
"Baka!" zavapih glasno "naj mi još mrieti. Premlada si za to!! Ja te još trebam."
"Sina! vikne ona s kreveta "Tu nima pomoći- ja bum zutra odapela z papki. Ni ti, ni ja, ni niko drugi nemre to spriečiti. Zutra je šlus za me."
"Baba, jel da se šališ z menum?Jel da bedaka delaš z mene?!" pokušah ju nekako spriječiti u njenom ludom naumu.
"Ne!" sreže me ona odlučno "Zutra je fajrunt z menum."
Briznem u plač i odjurim kući. Mama je bila u štali i dojila kravu.
"Mama, mama...!" zbrejkam se.
"Kaj si se zadijal tak!? Kaj nemreš normalno oditi, nogu za nogum?"
"Baba, mama..." opet ja...
"Kaj baba, mamaš... Daj normalno reci kaj je. Kaj te si vragi natiravaju?" reče ona meni ne ispuaštajući vime iz ruku.
"Mama, baba bu mrla..."
"Je, bu. Jednega liepega dana. Al (na našu nesreću) ne bu to još denes!! Ha, ha! Te sreće nismo..."
"Ne denes... zutra bu mrla!"
"Daj ne nori! Moja svekrva bedaka dela od tebe. Na, bedak..." Naglo odloži dižu na stranu, izvan dohvata krave. Digne se sa stoličice i uhvati me za uho. Vukući me za uho, dođe sa mnom baki Katici: "Kaj je stara?! Čujem da buš mrla!" Pusti mi uho. "Of tu mi je donesel sriećnu viest..."
"Isus je donesel Radosnu viest... al na vašu žalost- ja bi se pomalo otputila na onaj sviet- če ti, ma sneja, nimaš niš protiv."
"O ne, ne! Nimam niš protiv tega kaj bum te se riešila. Ali nemrete (če se ja f to imalo razmim) po narudžbe mrieti."
"Ni to vola ma... to tak Bogek oće. A sad mi vužgi svieću, sneja."
Baš se uto mrak spusti.
"Pusti me da na mieru sklopim svoje umorne oči.
"Aaameeeen! Boooogu faalaa."
Drugi dan baka Katica pusti moju ruku na znak zvona župne crkve koje označava podne.
Nema komentara:
Objavi komentar