Nekoć su te livade bile pokrivene kao komadićima raznobojnih tepiha. Koji, opet, pokrivaše brda mojeg kraja. Sad je sve to na korak do džungle. Jest, bila bi to džungla da je bilo više godina otkad su seljani napustili obradivo tlo. "Vražja zemlja..! Ne 'splati se delati ju. Neka je uzme g. Guštik."
(Guštika je nekad bilo u obližnjem Sokolovcu. Fina familija. Ali su pomrli...)
***
Prisjećao se Berislav Ljubić, prije nego se utonuo u obamrlost nakon prljavog i sramotnog čina gledanja loše glume i (po njemu) odlične izvedbe u pornografskim (ne)djelima na internetu.
Što se je više uživljavao u doživljaje iscjepkane iz bračnog čina, to je praznina bila veća i mračnija. Čemerna. Ispunjenija stidom.
Na jednoj nesvjesnoj razini je bio svjestan svoje ovisnosti o naletima adrenalina od nekoliko minuta. Na svjesnoj razini je bio svjestan činjenice da žarko želi samo da ga svi ostave na miru.
Sve je više tonuo u psihozu. Sve je više bio frustriran. "Imam pravo na zadovoljenje."
Od početka školovanja nije znao za bolje. Nije znao za mir. Nije znao za ljubav. Mamica je bila frigidna...
***
Jednom ga je na kućni telefon (nije vjerovao u mobitele) zvala osoba koju je držao u kartoteci pod "Prijatelji".
Pitao ju je što je tako "oralna" nakon što se ona rašćeretala. Ona je pobjesnila na to i spustila slušalicu.
Zatim ga je još jednom nazvala ultimativno zaključila da ne želi imati posla s njime. "... Ikad više!" Zapravo ga je htjela samo za sebe. A on nije mario ni za seks u braku... Ni izvan njega. Bile su mu dovoljne šaka i računalac da bude zaljubljen.
Nema komentara:
Objavi komentar