Nijedna žena nije mogla prodrijeti kroz Berin mrgodni oklop. Prozreti jesu mogle. Prodrijeti niti jedna. Bio je bastion lišen srca, lišen topline. Žene je smatrao oduškom za seks, ali ništa više od toga. Zavjetovao se svom ultimativnom bogu Erosu da neće biti s niti jednom ženom duže od dva tjedna. Do dana današnjega nije prekršio svoj sveti zavjet.
Krenulo je to dosta kasno u odnosu na njegove kolege u ETUŠ-u.* Na maturalcu to bješe. Odlučili su (njegov razred) ići na maturalno putovanje u Španjolsku. Lloret de Mar, Costa Brava, Katalonija.
Većina razreda je otišla to jutro na izlet u Figueras, u kuću-muzej Salvadora Dalija. Furala ih je Dalijeva psihodelija. Njegovo rastaljeno vrijeme i slične koještarije. Pa da, travili su se.
Dan prije, dan kada su se smjestili u "Hotel Japón", naletio je na Šteficu Jurić na hodniku: "Moram sutra razgovarati s tobom. Nađemo se poslije doručka na krovu hotela. Pazi da te nitko ne vidi."
Štefa je imala stalnog dečka. No, da... više kao ljubavnika, u Gorici; od drugog razreda srednje škole. Ali on ne mora znati za Berislava i nju. Beri se to učinilo kao dobra prilka da... nadokadi svoj manjak.
Učio je bjesomučno školsko gradivo kao pravi, pravcijati radoholičar. Do početka četvrtog razreda mu se to pomalo zgadilo. Mislio je: "Drugi dečki iz razreda se (kak to oni zoveju) ...zabavlaju, a ja niš...!"
Nitko nije primijetio, osim Štefičine cimerice Mandice, da je Bero bio u njihovoj sobi.
"Mando, ne moram ti reći da nisi vidjela Beru sa mnom. Reci razrednici da ju zavaramo... ma ne. Ne znaš ništa, može?"
"Može." namigne Mandica Štefici i Berislavu i spusti se do recepcije, gdje već čekao ostatak hašomanskog razreda.
Kad su se se vratili iz Figuerasa, Bero i Štefi su se pomiješali sa njima i ušli s njima u restoran hotela na ručak.
_______________
*Ekonomska, turistička i ugostiteljska škola
Krenulo je to dosta kasno u odnosu na njegove kolege u ETUŠ-u.* Na maturalcu to bješe. Odlučili su (njegov razred) ići na maturalno putovanje u Španjolsku. Lloret de Mar, Costa Brava, Katalonija.
Većina razreda je otišla to jutro na izlet u Figueras, u kuću-muzej Salvadora Dalija. Furala ih je Dalijeva psihodelija. Njegovo rastaljeno vrijeme i slične koještarije. Pa da, travili su se.
Dan prije, dan kada su se smjestili u "Hotel Japón", naletio je na Šteficu Jurić na hodniku: "Moram sutra razgovarati s tobom. Nađemo se poslije doručka na krovu hotela. Pazi da te nitko ne vidi."
Štefa je imala stalnog dečka. No, da... više kao ljubavnika, u Gorici; od drugog razreda srednje škole. Ali on ne mora znati za Berislava i nju. Beri se to učinilo kao dobra prilka da... nadokadi svoj manjak.
Učio je bjesomučno školsko gradivo kao pravi, pravcijati radoholičar. Do početka četvrtog razreda mu se to pomalo zgadilo. Mislio je: "Drugi dečki iz razreda se (kak to oni zoveju) ...zabavlaju, a ja niš...!"
Nitko nije primijetio, osim Štefičine cimerice Mandice, da je Bero bio u njihovoj sobi.
"Mando, ne moram ti reći da nisi vidjela Beru sa mnom. Reci razrednici da ju zavaramo... ma ne. Ne znaš ništa, može?"
"Može." namigne Mandica Štefici i Berislavu i spusti se do recepcije, gdje već čekao ostatak hašomanskog razreda.
Kad su se se vratili iz Figuerasa, Bero i Štefi su se pomiješali sa njima i ušli s njima u restoran hotela na ručak.
_______________
*Ekonomska, turistička i ugostiteljska škola
Nema komentara:
Objavi komentar