Kako da pišem o njemu?! Pa mislit će ljudi da sam taj "on"- ja! Ali taj on nisam ja, kažem odmah. {On laže.} Daaa, uvijek je tu taj zlomislica, nešto kao nečista savjest. "Gafmajstor" je to. Savjest treba očistiti. Pitate me kako?! Pa tako- da je već poslušaš već jednom u svom životu. Jednom konačno je poslušaj! Hajde, kreni.
***
"Zaustavi muziku! Tko ste vi da mi kažete da ne smijem brljaviti po svom rukopisu kak' mi se sprdne?!?! Ajde sviraj dalje!!! Tamburaši, operite.
***
Pogrešna je pretpostavka da mi, kad pričam ovu priču- i malo dijete može povjerovati. Ja sam jedan neuvjerljivi pričalac priča.
Sve te silne popijevke... ma kome ja mogu prodati storiju da sam bar neke od njih ja napisao?! Nikome, čini mi se. Ni ja ne vjerujem u to. {Vidi, vidi- pripovijest se razvija!}
Gafmajstore, šuti! Nema potrebe da forsiram. Polako vezem niti priče. (I to je to.)
Magla u glavi sad se bistri i polako razilazi. Dani se. Sa buđenjem dana budi mi se svijest, svijest o tome da sam sve manje na ovome svijetu. (Drugi čeka. Nadam se. I vjerujem.) Svijest nije sve. Ima tu još nešto. Zove se podsvijest. Moje priče izviru iz nje. {Jesu li zanimljive?} "Ignoriraj
G M." Gafmajstor je crnilo hobotnice koja ne živi u vodi. Ona živi na kopnu. U zraku. Ta
A A zvijer se hrani ljudskim srcima. {Što ne pročitam, neće me dotaći. Što ne sanjam,
F J neće se obistiniti. STVARI se neće oSTVARIti. Ti si mrtav čovjek. Propast ćeš u blato.
S Drhtim gdjegdje od straha. To je laž nekog lažljivca. Prazne riječi praznog srca
T stvorenog od komadića stijene. Srce ne zna za bol koju osjećam. Srce je glupo. Srce
O nema smisla ni logike. Ono nije gladno. Ono ne jede. Ono ne žeđa; ne pije.
R {To ti ne pije vodu.}
A! ***
Tog jutra me je mobi probudio za posao. Spremim se za posao sporo kao puž. Ništa tog radnog dana nije mirisalo na... pa recimo, šok koi je uslijediokad sam se vraćao biciklom sa gradilišta u svoju podstanarsku sobu.
Taj dio Aleje kestena bio je posve prazan. Bez ikakvih vozila osim mog bicikla, koji milješe pločnikom. Osjetio sam se samim na čitavom (bijelom) svijetu. Je li to to? Hoće li se Krist sada sa svojim mirijadama anđela spustiti ovamo dolje ?
No... Taj tren prođe i pojave se prvi auti. Moj um skrene (uz ciku tračnica) s kolosijeka- baš na asfalt! Reče mi misao u glavi: "Da, ti si napisao "Large Amounts." Ali to je britanska grupa "The Dodos"- pomislih. "Ne." inzistirala je misao. "Napisao si je dvedeset i četvrte godine, godinu dana prije nego što je postala svjetski hit."
To nije moguće. Te godine sam bio na odsluženju vojnog roka (tada je to još bilo obavezno).
Po cijele dane obuka. Na kraju dana bih bio strgan. NEMA ŠANSE da sam napisao neku pjesmu. Prije spavanja bilo što suvislo radio (kamoli kreativno). Kod mene je to fakat čudno. Želučić treba biti pun. Trebam biti odmoran i čio. Da bih napisao (makar) brojalicu.
To se samo moj nezdravi um igra sa mnom.- pomisli Aleksandar.
Magla u glavi sad se bistri i polako razilazi. Dani se. Sa buđenjem dana budi mi se svijest, svijest o tome da sam sve manje na ovome svijetu. (Drugi čeka. Nadam se. I vjerujem.) Svijest nije sve. Ima tu još nešto. Zove se podsvijest. Moje priče izviru iz nje. {Jesu li zanimljive?} "Ignoriraj
G M." Gafmajstor je crnilo hobotnice koja ne živi u vodi. Ona živi na kopnu. U zraku. Ta
A A zvijer se hrani ljudskim srcima. {Što ne pročitam, neće me dotaći. Što ne sanjam,
F J neće se obistiniti. STVARI se neće oSTVARIti. Ti si mrtav čovjek. Propast ćeš u blato.
S Drhtim gdjegdje od straha. To je laž nekog lažljivca. Prazne riječi praznog srca
T stvorenog od komadića stijene. Srce ne zna za bol koju osjećam. Srce je glupo. Srce
O nema smisla ni logike. Ono nije gladno. Ono ne jede. Ono ne žeđa; ne pije.
R {To ti ne pije vodu.}
A! ***
Tog jutra me je mobi probudio za posao. Spremim se za posao sporo kao puž. Ništa tog radnog dana nije mirisalo na... pa recimo, šok koi je uslijediokad sam se vraćao biciklom sa gradilišta u svoju podstanarsku sobu.
Taj dio Aleje kestena bio je posve prazan. Bez ikakvih vozila osim mog bicikla, koji milješe pločnikom. Osjetio sam se samim na čitavom (bijelom) svijetu. Je li to to? Hoće li se Krist sada sa svojim mirijadama anđela spustiti ovamo dolje ?
No... Taj tren prođe i pojave se prvi auti. Moj um skrene (uz ciku tračnica) s kolosijeka- baš na asfalt! Reče mi misao u glavi: "Da, ti si napisao "Large Amounts." Ali to je britanska grupa "The Dodos"- pomislih. "Ne." inzistirala je misao. "Napisao si je dvedeset i četvrte godine, godinu dana prije nego što je postala svjetski hit."
To nije moguće. Te godine sam bio na odsluženju vojnog roka (tada je to još bilo obavezno).
Po cijele dane obuka. Na kraju dana bih bio strgan. NEMA ŠANSE da sam napisao neku pjesmu. Prije spavanja bilo što suvislo radio (kamoli kreativno). Kod mene je to fakat čudno. Želučić treba biti pun. Trebam biti odmoran i čio. Da bih napisao (makar) brojalicu.
To se samo moj nezdravi um igra sa mnom.- pomisli Aleksandar.
Nema komentara:
Objavi komentar