četvrtak, 22. svibnja 2014.

„Kaj nam je činiti dale?“ pita Lik Monitora.


Proceseram informaciju. Pričekati, prosim … Ma, šalim se. Znam kaj trebate delati.
Vani svane dan. Ali oni tu nisu znali jer su zastori bili navlečeni v boravku.
Vani je dan.
Worker napravi razmak med zastori i previri : „Ima prav.“
Eee… po danu nimate nikakve šanse protiv vojske. Jedino morete uspiešno delovati po noći. Bit je v njiovemi komunikacijami. Njiova glavna antena za cielu Rvatsku, pomoć koje komuniceraju je spomenik banu Jelačiću na istoimenem placu. Trebate kojnu odrezati rep.
„O čem on to?! Kakov kojn?“
„Taj ban jaši na kojnu. Kak bumo došli do tam?“
Od sih aftov na parkeralištu dela jedino Želkov fićek. Ž njem bute bili brži nek pešice, pa tak i leže izbegli ophodne Šare.
„Kaj je to ban?“
„Nekadašni nosilec vlasti v Rvatske.“
To ni baš skroz točno, ali to je nebitno.
„A kakov je to afto?“
„Stara kanta. Ali, kak veli Monitor, brži smo nek peške.“
Žacov fićo more pičiti sto na čuku.To vam je i više nek dost brzo.
„Kolko ima goriva v rezervaru?“
Trebali ga bute natankati. Najbole na Aleje B..., Želac zna de je ta pumpa.
„De bumo našli alat za odrezati rep?“
Blizu te benzinske je železnarija. Tam zemete fleksericu i predužni kabel. Jeste znali da me ne trebate uštekivati struju? Napajam se z mrakom.
„Z mrakom?!?!“ pitaju ga isti čas Likota i Worse.
Da. Kad je mrak- ne treba mi struja da bi delal.
„Kakva si pak ti izvanzemalska naprava?“ pita Radnik.
Tu si na dobrem tragu. Ali zasad bum vam samo to rekel o tem. Isklučete me iz struje- tak bi me mogli otkriti, i vas prek mene.
„Zakaj?“ pitaju obodva.
„Ne koperaj me!“
„Ne špigleraj ti mene, Lik!“
Ali ni greda. Vani je opet mrak.
„Glej stvarno, Lik.“ polukne na čas Radnik van, a Lik išteka Monitor.

Nema komentara:

Objavi komentar