...da nam tako odgovori?“
zanimalo je Blažu.
„Toliko blizu da
možete pročitati odgovor na mom ekranu.“ piše na Monitoru.
„Kaj da ga pitamo?“
„Jesmo li sigurni od Šarenih u „Svetom Ivanu?“
„Preselite me na Peticu.
Vojska smatra da je bolnica napuštena.Tamo ćete biti sigurni.“
Opet črleni blesek svietla iz susedne države.
„Ježim se od ovog!“ veli Blaženka i išteka Monitor iz
struje. „Najbolje da ga držimo u boravku. Ličino, evo ti ga, pa ga nosi.“
„Ličinko!“ podbode Lika Franc, ali ov ga stručno
zignorera.
„Daj mi ga.“
Blaža mu ga doda i si kreneju prema boravku.
„GAS! Čujete auto?“
Si četri podrčiju i skrijeju se iza živice koja je
okruživala dvorišće gerijatrije. I ovaj afto samo prehuji.
„Ja se pak od ove aftov ježim. Kak da slutiju da smo
ovde.“
Zajdu v bivši muški boravek bivšega Odiela pet. Uštekaju
Monitor v struju.
„Kaj nam je sliedeće delati?“
„Moramo se malo
prokonzultirati. Prvo navucite zastore u boravku, da ih ne privuče…“
„Kak znaš da sem tebe pital?!“
„To je logično! Ja
sem ovde najpametniji. Ne bi imal nikakve koristi od njihove odgovorov. Da ih
ne privuče svjetlo mog ekrana na neku foru. “
Navlečeju zastore. Tup! Frajno je bil pri vrati, koja je tak
lubopitlivo otprl. Pred vrati je stal Radnik i držal se za čelo: „Joj, to boli!“
Lik: „Tak se i Blaža zabubala kad smo bili v sobe.“
„Ma da. Ja sem već pomislil da sem samo ja tak glup!“
Nema komentara:
Objavi komentar