Marko je ustao, obukao se i nešto stavio u usta. Zatim je krenuo u park. Tamo je sjeo na svoju i Dorinu klupu u njihovo uobičajeno vrijeme. Čekao je pola sata, ali nje nije bilo. Uzme mobitel iz desnog džepa na hlačama i nazove Doru. Njen telefon je zvonio. I odzvonio.
"Čudno. Ne javlja se. To nikad nije bilo da se ona ne bi javila." pomisli Marko. Tad zazvoni njegov mobitel. Marko se javi.
"Znaš li ti da su Dorini roditelji protiv vaše veze?" prepozna Marko Dorin glas. Ali to je očito bila Morana.
"Dosad im nije smetalo što smo zajedno."
"E, pa... sad im smeta!"
"Mogu li dobiti Doru?"
"Reci, Markane." javi se ovaj put Dora.
"Ja već pola sata na sjedim na našoj klupici. A tebe nema, pa nema."
"Morana mi je sakrila mobitel, pa se nisam probudila."
"Tko ti je to Morana?" Marko se napravi nevješt, kao da nije sanjao Moranu.
"Morana je moja najbolja prijateljica."
"Sumnjam da ti je prijateljica ako ne želi da smo zajedno!"
"Nemoj, Marac. To se ona brine za mene. Tko ti je rekao da ona ne želi da smo nas dvoje zajedno?"
"Pa ona!"
"A rekao si da ju ne poznaješ."
"Jučer sam ju upoznao. Došla je s tobom u park."
"Što je s tobom?! Jučer smo bili sami na klupici! Onda je došao Branko..."
"Koji Branko?!?! Znaš li da sam sanjao da se ja zovem Branko. I... i da sam policajac."
"Pa ti jesi Branko!" izleti Dori.
"Što je to s tobom? Što se događa?"
"Dopusti da ti objasnim. Obećaj mi da me nećeš prekidati."
"Dobro, obećavam. Neću te prekidati."
"Sjećaš li se kako si se onesvijestio?"
"Ne sjećam se. Ne sjećam se ni kako smo se razišli jučer. Baš čudno...!"
"Kad si se onesvjestio tobom je ovladao... Joj, ne znam kako da se izrazim..."
"Samo ti reci."
"NE prekidaj me, molim te! Kad si se osvijestio, postao si Branko."
"To tako čudno zvuči. Hoćeš reći da ja imam podvojenu osobnost?!"
"Da, upravo tako."
"Pa nisi ni ti ništa bolja. I ti si podvojena!"
"Zašto izmišljaš? Ne želim se svađati s tobom."
"Druga ti se zove Morana. Sanjao sam da razgovaram s njom."
"Dobro... i što ti je rekla?"
"Rekla je da nas želi rastaviti."
"Čudno. Ne javlja se. To nikad nije bilo da se ona ne bi javila." pomisli Marko. Tad zazvoni njegov mobitel. Marko se javi.
"Znaš li ti da su Dorini roditelji protiv vaše veze?" prepozna Marko Dorin glas. Ali to je očito bila Morana.
"Dosad im nije smetalo što smo zajedno."
"E, pa... sad im smeta!"
"Mogu li dobiti Doru?"
"Reci, Markane." javi se ovaj put Dora.
"Ja već pola sata na sjedim na našoj klupici. A tebe nema, pa nema."
"Morana mi je sakrila mobitel, pa se nisam probudila."
"Tko ti je to Morana?" Marko se napravi nevješt, kao da nije sanjao Moranu.
"Morana je moja najbolja prijateljica."
"Sumnjam da ti je prijateljica ako ne želi da smo zajedno!"
"Nemoj, Marac. To se ona brine za mene. Tko ti je rekao da ona ne želi da smo nas dvoje zajedno?"
"Pa ona!"
"A rekao si da ju ne poznaješ."
"Jučer sam ju upoznao. Došla je s tobom u park."
"Što je s tobom?! Jučer smo bili sami na klupici! Onda je došao Branko..."
"Koji Branko?!?! Znaš li da sam sanjao da se ja zovem Branko. I... i da sam policajac."
"Pa ti jesi Branko!" izleti Dori.
"Što je to s tobom? Što se događa?"
"Dopusti da ti objasnim. Obećaj mi da me nećeš prekidati."
"Dobro, obećavam. Neću te prekidati."
"Sjećaš li se kako si se onesvijestio?"
"Ne sjećam se. Ne sjećam se ni kako smo se razišli jučer. Baš čudno...!"
"Kad si se onesvjestio tobom je ovladao... Joj, ne znam kako da se izrazim..."
"Samo ti reci."
"NE prekidaj me, molim te! Kad si se osvijestio, postao si Branko."
"To tako čudno zvuči. Hoćeš reći da ja imam podvojenu osobnost?!"
"Da, upravo tako."
"Pa nisi ni ti ništa bolja. I ti si podvojena!"
"Zašto izmišljaš? Ne želim se svađati s tobom."
"Druga ti se zove Morana. Sanjao sam da razgovaram s njom."
"Dobro... i što ti je rekla?"
"Rekla je da nas želi rastaviti."
Nema komentara:
Objavi komentar