"Samo preko mene mrtve će nas ona rastaviti."
 "To se da srediti. Ubit ću te!" prividi se Dori Morana.
 "Pusti me na miru! Ti ne postojiš!"
 "Ali postojim- u tvome umu. Stvarna sam kao i ti i Marko."
 "Nisi...!" brizne u plač Dora.
 Marko se umiješa: "Izgledaš ludo dok se s njom svađaš. Ignoriraj ju. A to je bar lako kad ona ne postoji!"
 "Ignoriraj ti Branka."
 "Hoću."
 "Nećeš!" prividi se Marku Branko.
 Marko na to u svome umu zamisli da stavlja ruke oko Brankovog vrata i čvrsto stišće Brankov vrat- dok ga ne zadavi. U Markovu umu Brankovo mrtvo tijeko padne u obližnji potok.
 "Zadavio sam ga. Tako ti ubij Moranu."
 "Kako...?"
 "Zamisli da imaš pištolj. I upucaj je njime."
 Dora ga posluša.
 "Jesam je...!"
 Moranino mrtvo tijelo također padne u potok. Marko namigne Dori i oboje se počnu smijati naglas. Za tjedan dana su se uzeli. Živjeli su dugo i sretno.

KRAJ