Lieto je 1987. Broj Dva je v malem svemirskem brodeku koji
lebdi v Zemline orbite. Brod ima uklučenu nevidlivost. Dvojka govori v dnevnik.
„Stanovniki ove planete su nam potpuno inferiorni. Tehnologija
im je zaostala. Ali imaju jednu zanimlivu značajku: senjaju. Dok spiju, v glave
glediju šare slikice kak da glediju film. I rietko su sviesni da senjaju dok se
ne zbudiju. Većinu senji zabiju dok se budiju. Ja sem fascineran ž njiovemi
senjami. Zmislil sem stroj z kojem bi mogli promatrati njiove senje. Nazval sem ga Senjator. Objekt promatrajna: Ana Stroyni. Ima 25 liet. Ni
nekaj naročito liepa. Sa je glatka po licu. (Fuj!) Ni baš ni inteligentna.
Uprav spi. I senja. Senja da ima plavo pokrivalo na glave na kojem je črlena
zviezdica. Oko vrata ima črlenu krpu koju zoveju marama. Okružena je z diecum
jednak oblečenum. Srami se kaj je najstarija med njemi, a tek sad dobiva kapu i
maramu. Oni se nalaziju na takozvanem igralištu. To je miesto za sporte. Sporti
su fizičke aktivnosti z kojemi Zemlani često gubiju vrieme. U njemi se čak i
natečeju. Počinje padati kiša. Oni se ne mičeju z kiše nek samo stojiju. Ana je
odjemput sama na tem igralištu. Ukočena je i nemre se vugnuti z kiše. Kiša
ispira farbe ž njezine obleke. Obleka je postajiva skroz prozirna. Boji se da
ju bi neko mogel videti golu. Ali odajiva kaj nikega ni blizu. Njezino tielo je
neverojatno privlačno. Ima velike i liepo oblikovane mliečne žliezde. “
Broj Dva odluči
zajti je v senju. Zna da to more jer mu je to već puno put uspelo z drugemi Zemlani.
Nema komentara:
Objavi komentar