Na Z… je bilo svojevrsno nasele šatorov. V šatori su bili
ludi zapakerani vreće za spajne
složene jedne do druge kak sardine v konzerve. Naši junaki izlaziju iz marice.
„Na spavanje! U šatorima su vam vreće. Uđite u njih i spavajte.“
„Pa nemrem spati na komandu!“ javi se Worker.
Vojnik mu prisloni ciev puške na sliepoočnicu.
„Predomislil sem se. Morem spati na komandu.“ veli to i
zajde šator, vreću za spajne. Drugi, pod pritiskom uverlive argumentov Šare,
bespogovorno prejdeju ležat.
Blaženka zajde v
isti šator kak i Radnik i šepne mu: „Hoćemo se maziti?“
„Sorry, darling.
Ali nemrem te osietiti prek vreće.“ odvrne je on šepetom.
„Čekaj da se
udaliju.“ stvori se med njemi Monitor, ali ov put bez bleska.
„Kak da ja znam kad je zrak čisti?“
„Ja ti bum rekel.
SAD! Stisni pauzu na dalincu, drži taj gumb i napravi krug oko sebe. Kad to
napraviš, zemi mene i odi v ovu vulicu kaj te noge nosiju.“ i pokaže mu na
ekranu ulicu koja počinje na Z….
„Ali tak bum zamrznul
i svoje kompiće!“
„Nema veze. Tak i
tak ti oni sad ne trebaju. Kreni!“
Radnik to napravi.
„Sad skreni prvu
desno.“
Radnik je došel na Plac bana J….
„Jel to taj plac i taj kip?“
„Je.“
„A kaj da delam bez flekserice, predužnega kabla i
lojtre?“
„Niš!“
„Kak niš?!?!“
„Tak! Bespomoćen
si!“
„Kaj oćeš ti od mene? Rajši mi pomozi da spasim sviet.“
„Ne bu išlo! Sam
si. Jedini buden čovek na kugle zemalske.“
Radnik podivja i tresne Monitor v pločnik. Ekran mu se
resprsne na sitne komade. Ostavi ga na tem mestu. Odluči se vrnuti v park.
V parku su oko
šatorov nepomično ležali vojniki. Proba je otpauzerati
z dalincom. Ali niš se ni dogodilo.
„Dalinec ne dela. Prevarili su me.“
Pomisli da bi bilo dobro zeti nekakvo oružje
od vojnikov, ali otira tu misel z glave: „Ovo oružje bi protiv Principov bilo kak
da mene naoružanega ž njem napadne pećinski čoviek- ne bi imal nikakve šanse
protiv mene.
Proba zbuditi
svoje znance. Ali… bez uspieha. Zeme jednemu vojniku strojnicu, spraši pošteni rafal v zrak i pričeka… Ali,
odgovor mu je bila samo tišina.
Nema komentara:
Objavi komentar